Odgovornost nije traženje krivca nakon što se problem pojavi, nego spremnost da se problem spriječi prije nego što nastane.

Koliko puta plaćamo istu stvar?

Radnik svakoga dana odlazi na posao, odrađuje svoje sate, prima plaću i iz nje podmiruje životne troškove. Plaća poreze i doprinose, plaća račune, hranu, prijevoz, stanovanje i sve ono što je potrebno za normalan život. I tako godinama.

Ali koliko se radnik zapravo pita o tome što dobiva zauzvrat?

Problem nije samo u visini plaće. Problem je i u tome što smo prihvatili da je normalno da o uvjetima našeg rada uglavnom odlučuju drugi. Radnik često zna koliko će dobiti na račun, ali puno manje razmišlja o tome koja prava može tražiti, kako ih može poboljšati i koliko bi njegov položaj bio snažniji kada bi se više ljudi aktivno uključilo.

Dobar primjer je stanovanje.

Čovjek radi, štedi i pokušava riješiti stambeno pitanje. Kada kupi nekretninu, postoje porezna davanja. Kada je posjeduje, postoje različiti troškovi i obveze. Ako je iznajmljuje, prihod se oporezuje. Ako je pokušava zadržati kao sigurnost za budućnost, država ponovno uređuje način na koji se ta imovina tretira.

Istovremeno, radnik svoju plaću ne promatra uvijek kao rezultat vlastitog rada koji mu treba omogućiti veću sigurnost. Često je promatra samo kao iznos koji će primiti na kraju mjeseca.

Tu se krije važan problem.

Ako radnik ne sudjeluje u raspravi o svojim pravima, netko drugi će odlučivati umjesto njega. Ako ne traži bolje uvjete rada, neće ih nužno dobiti. Ako se ne zanima za mogućnost dodatnih dana godišnjeg odmora, stručnog usavršavanja, rada od kuće, dodataka na plaću ili boljeg mirovinskog osiguranja, teško je očekivati da će se takva prava sama pojaviti.

Radni odnos ne bi trebao biti samo pitanje dolaska na posao i primitka plaće. On bi trebao biti odnos u kojem obje strane imaju svoje obveze, ali i svoja prava.

Zato pitanje nije samo koliko nam država uzima, koliko poslodavac plaća ili koliko košta život.

Pitanje je i koliko smo spremni sami sudjelovati u stvaranju boljih uvjeta.

Jer prava koja imamo danas nisu nastala zato što je netko jednog jutra odlučio biti velikodušan. Nastala su zato što ih je netko tražio.

Ako želimo više, moramo se početi ponašati kao ljudi koji imaju pravo tražiti više.