Odgovornost bez ovlasti često ostaje prazna riječ, a ovlasti bez odgovornosti mogu postati izvor novih problema.

Višak koji uvijek dobro dođe

U poslovanju, bilo ono privatno ili javno, postoji jedna vrlo korisna kategorija koja nikada ne bi smjela ostati neiskorištena. To je višak. Viška može biti raznih vrsta. Viška novca, viška materijala, viška naručenih stvari, viška troškova, a ponekad i viška opravdanja. Važno je samo da se sve može prikazati kao posljedica dobrog planiranja.

Najbolje je naručiti upravo malo više nego što je potrebno. Premalo bi moglo stvoriti problem. Previše, s druge strane, otvara mogućnosti. Kada ima puno mogućnosti onda je teško odabrati.

Ako se materijal potroši… Odlično. Ako se ne potroši, još bolje. U prvom slučaju posao je napravljen, a u drugom ostaje višak koji se može uredno evidentirati, vratiti, prenamijeniti ili jednostavno pronaći neku novu svrhu.

Posebna je čar u tome što višak na papiru može izgledati potpuno bezazleno. Nekoliko komada više, nekoliko metara više, nekoliko kanti materijala više. Još jedan račun. Još jedna narudžba.

Sve su to sitnice koje pojedinačno možda ne znače puno. A kada se sitnice dovoljno dugo ponavljaju, mogu početi izgledati kao vrlo dobro organiziran sustav. Još je zanimljivije kada se višak nekako pojavi upravo tamo gdje je potreban. U nekom apartmanu, u nekom podrumu ili u nečijem automobilu.

Službeni materijal tako može imati vrlo zanimljiv životni put. Nabavljen je za službene potrebe, uredno evidentiran, a nakon završetka posla može se ispostaviti da je ostalo više nego što je očekivano. Naravno, nitko nije mogao znati da će baš toliko ostati. Pa teško je procijeniti hoće li viška biti 5% ili će ga biti preko 50%. Matematika nije baš suradljiva. Vjerojatno će se složiti i sami matematičari. Ali je konkretna.

Ako se višak može vratiti u novcu, cijela priča postaje još jednostavnija. Materijal je kupljen, materijal je iskorišten, materijal je vraćen. Novac je vraćen. Sve je uredno. Rekli bi, sasvim uobičajen tijek događaja.

Samo je ponekad teško objasniti kako službeni materijal, službeni rad i privatni prostor uspiju pronaći tako skladan zajednički jezik.

Uostalom, što je jedan apartman, garaža, kuća ili vikendica u usporedbi s velikim sustavom javne nabave?

Možda upravo zato vrijedi imati na umu jedno jednostavno pravilo: ono što je kupljeno javnim novcem trebalo bi ostati u granicama javne svrhe. A javnost smo svi mi. Pa tko onda može reći da je problem ako nešto javno završi kod nekoga doma? Jer višak sam po sebi nije problem. Problem nastaje kada se počne postavljati pitanje čiji je višak. A još više kada se pokaže da je uvijek nekako dobro došao, samo ne tamo gdje je prvotno bio namijenjen.

Viška je bilo sigurno i oko vas, na nekim pozicijama koje se smatraju navodno nadređene vašima. Pa eto, popodne iskoristite za čitanje i razmišljanje o tome jeste li propustili koji višak. Možda je dio viška bio namijenjen upravo vama, ali nekako niste bili baš najbolji u svojem poslu, pa ste sve te slučajne račune smatrali greškama. Ili još gore, možda vas je mučio vaš stalni neprijatelj. Onaj kojeg pojedinci oko vas još nisu upoznali.

Užasna savjest.