Najveća prepreka promjenama često nije nedostatak rješenja, nego nedostatak volje da ih provedemo.

Prava koja imamo samo na papiru

Pred nama je novo razdoblje kolektivnog pregovaranja o pravima zaposlenika u javnim službama. U vremenu kada se javni sustav suočava s nedostatkom stručnih kadrova, sve izraženijom konkurencijom te rastućim očekivanjima zaposlenika u pogledu kvalitete radnih uvjeta, kao i u razdoblju kada nadležna ministarstva najavljuju ograničen prostor za rast plaća, što u uvjetima inflacije znači daljnji pad realne vrijednosti rada zaposlenika u javnim službama, smatramo da kolektivni ugovor mora biti više od instrumenta kojim se uređuju plaće i pojedina materijalna prava.

Kolektivni ugovor treba biti alat za stvaranje radnog okruženja koje će omogućiti zadržavanje postojećih zaposlenika, privlačenje novih stručnjaka, poticanje profesionalnog razvoja te veću socijalnu sigurnost svih zaposlenih u javnim službama. Svjedočimo činjenici da sustav upravljanja u javnim službama, od pojedinih sastavnica visokih učilišta do nadležnih ministarstava, često nije usmjeren na dugoročno planiranje razvoja ljudskih potencijala, jer pojedine odgovorne osobe i nemaju odgovarajuće kvalitete da bi mogle upravljati takvim sustavima, već je sve usmjereno na kratkoročno rješavanje problema i administriranje postojećeg stanja okrenutih prema pojedincima unutar užeg kruga poznanika i podobnih. Posljedice takvog pristupa vidljive su u odlasku stručnih kadrova, teškoćama pri zapošljavanju novih zaposlenika i sve većem opterećenju onih koji ostaju u sustavu.

U okolnostima u kojima izostaju sustavne inicijative za unaprjeđenje radnih uvjeta i razvoja zaposlenika, odgovornost za pokretanje promjena sve češće preuzimaju sami zaposlenici i njihovi sindikati. Smatramo da upravo zaposlenici koji svakodnevno nose sustav najbolje poznaju njegove slabosti i mogu ponuditi kvalitetna, provediva i financijski odgovorna rješenja. Zato Akademski sindikat neće biti samo promatrač pregovora o materijalnim pravima, nego će aktivno predlagati mjere kojima se može unaprijediti položaj zaposlenika i povećati kvaliteta javnih službi.

Polazeći od tih načela, Akademski sindikat smatra da u predstojećim pregovorima posebnu pozornost treba usmjeriti na sljedeće prijedloge:

Ovi prijedlozi predstavljaju odgovor na izazove s kojima se zaposlenici svakodnevno susreću te na probleme koji već godinama opterećuju javne službe. Smatramo da je potrebno stvoriti uvjete koji će pridonijeti boljem usklađivanju privatnog i poslovnog života, jačanju dugoročne financijske sigurnosti zaposlenika, poticanju stručnog usavršavanja te stvaranju dodatnih poticaja za ostanak u zanimanjima u kojima kronično nedostaje kvalificiranih radnika.

Posebno smatramo važnim da kolektivni ugovor prepozna vrijednost iskustva i dugogodišnjeg rada u sustavu javnih službi, ali i da omogući suvremenije oblike organizacije rada ondje gdje priroda poslova to dopušta. Jednako tako, ulaganje u zdravlje zaposlenika i njihovo stručno usavršavanje ne predstavlja trošak, već ulaganje u kvalitetu javnih usluga koje pružamo građanima.

Na kraju, pozivamo sve članove i zaposlenike da se aktivno uključe u raspravu o budućnosti sustava znanosti i visokog obrazovanja. Kvalitetne promjene nisu moguće bez otvorene razmjene mišljenja, argumentirane rasprave i spremnosti da se suočimo s problemima koji godinama opterećuju sustav.

Kao poticaj za razmišljanje izdvajamo dva članka koji iz različitih perspektiva otvaraju važne teme o položaju zaposlenika u sustavu znanosti i javnih službi. Prvi se bavi problemima akademskog sustava, odgovornošću i akademskim integritetom, dok drugi analizira česte manipulacije u javnom prostoru vezane uz usporedbu plaća javnog i privatnog sektora te pokazuje koliko je važno raspravljati na temelju stvarnih podataka, a ne pojednostavljenih tvrdnji. Profesorica otkriva mračnu stranu hrvatske znanosti: Znate li tko su "akademski paraziti"? i Zarade u privatnom sektoru veće su nego u javnom, a "prosječne plaće" ta dva sektora ne postoje.